2014/09/14

Vrt za pčele




Vrt za pčele je vrt sa onim biljkama koje sadrže puno peluda i/ili nektara te su zbog toga bogat izvor hrane pčelama. Takve biljke nazivamo medonosnim biljkama, a o njihovom postojanju ovise život i opstanak pčelinjih zajednica te time i prinos meda. Medonosno bilje raste u prirodi kao samoniklo, ali i pod utjecajem ljudi podizanjem parkova, voćnjaka, povrtnjaka, nasada ljekovitog i aromatičnog bilja i sl.



Kako bi pčele u sezoni pčelinje paše mogle dati što veće prinose meda, potrebno je da se medonosno bilje nalazi na što većoj površini i da je raznovrsno. Nepovoljna okolnost za ispašu je kada se na jednom području nalazi samo jedna vrsta bilja jer nakon završetka cvatnje dolazi do prekida paše te pčele nisu u mogućnosti da prikupe veće količine meda. Najbolja iskorištenost medonosnog bilja je kada jedna vrsta u cvatnji smjenjuje drugu.



Podizanjem vrta za pčele nećemo moći osigurati pčelama dovoljno hrane za ispašu cijele sezone, no možemo im osigurati hranu kada je u prirodi nema dovoljno, a to je u rano proljeće i krajem sezone. Osim toga, takvim vrtom privući ćemo i mnoge druge korisne životinje i povećati biološku raznolikost.


Čimbenici za oblikovanje vrta za pčele
  • Položaj: vrt mora biti na sunčanom mjestu, zaštićen od jakog vjetra
  • Biljna društvenost: biljke iste vrste moraju biti posađene u skupinama od najmanje deset sadnica, one koje rastu pojedinačno ili u paru teško će privući pčele
  • Udaljenost od košnica: pčele u neposrednoj blizini košnica obavljaju nuždu stoga zaobilaze biljke koje rastu preblizu košnica 



Odabir biljaka

Izvori hrane pčelama mogu biti začinske biljke, jednogodišnje vrste, geofiti, voćke, drveće, grmovi, samonikle biljke, trajnice te povrće. Važno je pčelama osigurati hranu tokom cijele vegetacije, a naročito u rano proljeće i u jesen kada je opskrba peludom ograničena.


  • Jednogodišnje vrste: dragoljub (Tropaeolum sp.), koreopsis (Coreopsis sp.), ljetni zvjezdan (Callistephus chinensis), meksička zvijezda (Cosmos bipinnatus), različak (Centaurea cyanus), stolisnik (Achillea filipendulina), suncokret (Helianthus annuus), ukrasni slak (Ipomoea tricolor)
  • Geofiti: kockavica (Fritillaria imperialis), mrazovac (Colchicum autumnale), tulipan (Tulipa sp.), visibaba (Galanthus sp.), zumbul (Hyacinthus orientalis)
  • Trajnice: crnjuša (Erica carnea), grimizna pupavica (Echinacea purpurea), ljubičica (Viola odorata), vrijesak (Calluna vulgaris), primorski vrisak (Satureja montana), rudbekija (Rudbeckia fulgida), zvjezdan (Aster amelluss)
  • Začinske i aromatične biljke: bosiljak (Ocimum basilicum), kadulja (Salvia officinalis), lavanda (Lavandula sp.), majčina dušica (Thymus serpyllum), matičnjak (Melissa officinalis), mažuran (Origanum majorana), ružmarin (Rosmarinus officinalis), timijan (Thymus vulgaris)
  • Grmovi: biserak (Symphoricarpus racemosus), udikovina (Viburnum opulus)
  • Drveće: bagrem (Robinia pseudoacacia), divlji kesten (Aesculus hippocastanum), japanska sofora (Sophora japonica), javor klen (Acer campestre), javor mliječ (Acer platanoides), judino drvo (Cercis sliquastrum), katalpa (Catalpa bignoides), kelreuterija (Koelreuteria paniculata), oskoruša (Sorbus aucuparia), paulovnija (Paulownia tomentosa), sitnolisna lipa (Tilia cordata), srebrnolisna lipa (Tilia tomentosa), velelisna lipa (Tilia platyphyllos), vrba (Salix sp.)
  • Penjačice: bršljan (Hedera helix), glicinija (Wisteria sinensis), lozica (Parthenocissus tricuspidata)
  • Povrtne kulture: bob (Vicia faba), bundeva (Cucurbita pepo), dinja (Cucumis melo), krastavac (Cucumis sativus), lubenica (Citrullus lanatus), luk (Alium sp.)
  • Voćne kulture: breskva (Prunus persica), crveni ribiz (Ribes rubrum), jabuka (Pirus malus), kruška (Pirus communis), malina (Rubus idaeus), ogrozd (Ribes grossularia), pitomi kesten (Castanea sativa), trešnja (Prunus avium), višnja (Prunus cerasus)




_______________________________________________________________
Izvori slika:
http://freygardens.com/?page_id=774
http://www.themelissagarden.com/
http://zanimljivostidana.com/zanimljivosti/1481-naucnici-tvrde-pcele-i-cvece-komuniciraju-putem-elektriciteta.html
http://www.aromatherapy-at-home.com/lavender-flower-garden.html
http://plantstudios.wordpress.com/2011/10/31/garden-tour-fernwood-botanical-in-spring/

Pročitajte više ...

2014/09/13

Aesculus hippocastanum (divlji kesten)



Porodica: Sapindaceae

Morfološke karakteristike:
  • dimenzije rasta: do 15 (30)  m visine i do 15 m širine; promjera debla do 1 m
  • habitus: listopadno, široko razgranato stablo; krošnja gusto lisnata, okruglasta i kompaktna
  • korijen: jako razvijen, površinski; u mladosti se formira glavni korijen, a kasnije brojno bočno korijenje
  • stabljika/kora: na mlađim izbojcima kora je glatka, sivkasto-smeđe boje, na starijim stablima sitno ispucala, ljušti se u tankim ljuskama, crvenkasto-sive boje, debljine oko 1 cm
  • list: vrlo velik, dlanasto sastavljen od 5 do 7 lisaka pilasto nazubljenog ruba
  • cvijet/cvat: jednospolni i dvospolni, bijele boje, skupljeni u uspravne i piramidalne metlice dužine 20 do 30 cm
  • plod: okrugli, mesnati, bodljikavi tobolac zelene boje u kojem se nalaze krupne sjemenke (1 do 3) sjajne smeđe boje; nakon sazrijevanja puca na 3 dijela


Cvatnja: u proljeće (svibanj); odmah nakon listanja

Uzgojne karakteristike: duboko, rahlo i svježe tlo bogato humusom; podnosi hladnoću i onečišćenja; izbjegavati sadnju na suhe i vruće ekspozicije kako bi se reducirala pojava paleži listova; teško se presađuje; osjetljiv na jake vjetrove; brzorastuća vrsta; dugovječna, može doživjeti preko 200 godina starosti; široka primjena u farmaceutskoj industriji; problemi kod uzgoja: štitasta uš divljeg kestena, japanski pivac, moljci, pepelnica i antraknoza; palež i pjegavost listova vrlo su česta pojava, što uz opadanje velikih plodova rezultira sve manjom primjenom ove vrste u oblikovanju krajobraza
 


Položaj: sunčan/dobro podnosi zasjenu

Primjena: soliter; drvoredi; sadnja u manjim grupama; veliki travnjaci; arboretumi; sadnja na kampuse i golf terene; velike javne površine; drvo za zasjenu; nije primjeren za sadnju uz parkirališta (radi puno smeća – plodovi, listovi); veće bonsai drvo; izrada lijekova i krema; kultivar 'Baumanii' češći je u primjeni u urbanim sredinama (dupli i dugotrajniji bijeli cvatovi; ne plodonosi); privlači pčele



______________________________________________________________
Izvori slika:
http://www.jardiland.com/mon-jardin/1-pepiniere/2-arbres-et-arbustes-de-decoration/360-aesculus-hippocastanum
http://www.garden-en.com/ei/en/00047-C1-horsechestnut/
http://www.arkive.org/horse-chestnut/aesculus-hippocastanum/
Pročitajte više ...

2014/09/09

Tilia cordata (sitnolisna lipa)



Porodica: Tiliaceae

Morfološke karakteristike:
  • dimenzije rasta: visine do 18 (25) m, širine do 12 m; promjera debla do 2 m
  • habitus: srednje visoko listopadno stablo; gusta krošnja u mladosti čunjasta, simetrična, kasnije u obliku polukugle, zaobljena i široka; deblo je kratko i debelo
  • korijen: jako razvijen, sastoji se od više jačih vertikalnih žila i brojnih bočnih žila, razvija ektotrofnu mikorizu
  • stabljika/kora: kod mladih stabala glatka i tanka, smeđe boje; stara stabla imaju uzdužne brazde, crno-sive boje; grane uspravne i šireće, donje grane vise; izbojci su goli, zelenosmeđe ili žutosmeđe boje, a na strani okrenutoj suncu crvenkaste boje
  • list: peteljka dužine do 4 cm; naizmjeničan, srcoliko okruglastog oblika, dužine do 7 cm, ušiljenog vrha, fino napiljenog ruba, na bazi često asimetrični; lice tamno-zelene boje, a naličje modrozelene s čupercima crvenkastih dlačica u kutovima žila
  • cvijet/cvat: blijedožuti cvjetovi (5 do 15) skupljeni u paštitasti cvat sa krilatim zaliskom, ugodnog mirisa
  • plod: višesjemeni oraščić kruškolikog oblika, crvenkaste boje, na vrhu se nalazi šiljak, relativno mekan


Cvatnja: početak – sredina ljeta (lipanj – srpanj)

Uzgojne karakteristike: najbolje uspijeva u rahlom, dubokom, dobro dreniranom i bogatom tlu, ali uspijeva i na drugim tipovima tala; prilagodljiva na različite pH reakcije tla; otporna na zagađenje zraka i tla; tolerira uvjete grada: zagađenja, zbijena i alkalna tla, loše drenirana tla; osjetljiva na posolicu (ne preporuča se sadnja kao drvored uz uske ulice); nije pretjerano otporna na sušu pa se ljeti mogu pojaviti opekotine na listovima; podnosi jake vjetrove, otporna na vjetrolome; lako se presađuje; sporijeg rasta nego ostale vrste roda Tilia; odlično podnosi orezivanje (prikladna za visoke žive ograde); zahtijeva orezivanje za formiranje jake strukture i provodnice; problemi kod uzgoja: japanski pivac (najčešći štetnik, može uzrokovati potpunu defolijaciju), lisne uši, crveni pauk, Verticillium venuće

Položaj: sunčan/polusjenovit

Primjena: soliter; drvoredi (na travnjacima, širim ulicama, u kazetama); stablo za duboku zasjenu; za formalan oblik, pravilnost i simetriju u krajobrazu; bonsai vrsta; kao visoka živa ograda (visina reza do 3 m, uz sadnju 2 do 3 sadnice/m dužine); vjetrozaštitni pojasevi; ispaša pčela (medonosna vrsta)




_________________________________________________________________
Izvori slika:
http://floring.hr/bjelogoricno-drvece/
http://www.panoramio.com/photo/65567197
http://www.bonsai-info.net/baumschule/tilia-cordata.htm
Pročitajte više ...

2014/09/06

Sophora japonica (japanska sofora) syn. Styphnolobium japonicum




Porodica: Fabaceae/Leguminosae

Morfološke karakteristike:
  • dimenzije rasta: visine do 18 (30) m, širine do 18 m; promjer debla do 1,2 m
  • habitus: listopadno stablo okruglaste, vrlo široke krošnje na kratkom deblu
  • korijen: vlaknasto razvijen korijen, u sušnim područjima vrlo dubok; vrsta razvija dublji korijenov sustav nego ostale vrste roda Sophora; korijen nema sposobnost razvijanja simbioze sa Rhizobium bakterijama (fiksacija dušika)
  • stabljika/kora: u mladosti glatka, sivozelene boje, kasnije uzdužno izbrazdana,  sivosmeđa; mlade grane i izbojci su glatki i maslinastozelene boje sa izraženim tamnim lenticelama
  • list: naizmjeničan, neparno sastavljen od 7 do 17 lisaka, svijetlo do tamno zelene boje, sjajni, svaka liska dužine do 5 cm; boja u jesen zelenožuta
  • cvijet/cvat: blijedožuti do kremasto bijeli cvjetovi nalik cvijetu graška, skupljeni u cvat metlicu dužine do 25 cm, ugodnog mirisa; obilna cvatnja ali nakon 10. godine života ili kasnije kod biljaka uzgojenih iz sjemena
  • plod: člankovite mahune, dužine od 8 do 20 cm, žućkasto zelene boje, po dozrijevanju posmeđe u listopadu, ostaju na granama zimi


Cvatnja: kasno ljeto (kolovoz – rujan)

Uzgojne karakteristike: najbolje uspijeva u vlažnim, plodnim, dobro dreniranim tlima; tolerantna na urbane uvjete: zagađenje zraka i tla, vrućinu, sušu, zbijena i siromašna tla; djelomično otporna na posolicu; lako se presađuje zbog vlaknastog korijenja (uspješnija sadnja u proljeće nego u jesen); oprez kod primjene: radi nered kod opadanja listova, cvjetova i plodova; dobro podnosi orezivanje (lako se održava željeni oblik); brzorastuća vrsta u mladosti, sa starenjem se rast usporava; biljke sa manje od 45 cm u promjeru debla podložnije su stradanju od zimskog nevremena; u mladosti slabo drvo i krhke stabljike često bivaju oštećene kod jakih oluja; nije potpuno otporna na mraz i niske temperature (za jakih zima može doći do odumiranja izbojaka); problemi kod uzgoja: krumpirov lisni skakač (dovodi do ozljeda koje rezultiraju pojavom bolesti vještičje metle), rak grana i debla, palež izbojaka (Nectria cinnabarina ili Diplodia sophorae)


 
Položaj: sunčan

Primjena: soliter; drvoredno stablo (za aleje, parkove i ulice); na travnjake; sadnja na kampuseve; ne radi veliku zasjenu pa je moguća podsadnja vrstama koje zahtijevaju svjetlost (travnjaci kao podloge također uspijevaju); stablo za bogati cvjetni efekt u kasno ljeto; u upotrebi čest kultivar 'Pendula', manjih dimenzija i upadljivog visećeg habitusa; medonosna vrsta; privlači ptice



_______________________________________________________________
Izvori slika:
http://www.treebrowser.org/index.cfm?controller=final&action=details&key=506&sortby=CommonName#PhotoSwipe1409997813953
http://www.barcham.co.uk/trees-for-sale/buy-japanese-pagoda-tree-sophora-japonica
http://luirig.altervista.org/flora/taxa/floraspecie.php?genere=Sophora
Pročitajte više ...

2014/08/31

Rhus typhina (kiseli ruj)



Porodica: Anacardiaceae

Morfološke karakteristike:
  • dimenzije rasta: visine do 7 (10) m, širine do 7 m
  • habitus: veliki otvoreni listopadni grm ili nisko stablo široko kišobranaste krošnje ravnog vrha i nakrivljenog debla koje daje lijepu teksturu zimi
  • korijen: dobro razvijen, vlaknasti i šireći; velika snaga tjeranja izdanaka (biomeliorativna vrsta)
  • stabljika/kora: kora crvenosmeđe boje; grane debele, glatke; mladi izbojci obrasli gustim čekinjastim baršunastim dlačicama, a starije grane nisu obrasle dlakama
  • list: naizmjeničan, sastavljen od 11 do 27 elipsastih lisaka ušiljenog vrha i napiljenog ruba, dužine do 12 cm, lice sjajno i tamnozeleno, naličje sivo – zelene boje; u jesen crvenonarančaste boje; peteljka duga i dlakava
  • cvijet/cvat: cvjetovi skupljeni u uspravne grozdove duge do 20 cm, guste i dlakave; muški cvjetovi su zelenkaste boje, a ženski purpurnocrvene boje
  • plod: suhe okruglaste koštunice zbijene u uspravne klipove obrasle crvenosmeđim čekinjama, dozrijevaju u kolovozu; samo ženske biljke plodonose; plod dugotrajan


Cvatnja: početak ljeta (lipanj – srpanj)

Uzgojne karakteristike: raste na suhim, kamenitim, siromašnim tlima, preferira kisela tla; nema posebnih zahtjeva prema tipu tla; otporan na niske temperature; otporan na gradsko zagađenje; dobro podnosi sušu i vjetrolome, alkalna tla; ne tolerira posolicu i konstantno vlažna tla; nije odviše otporan na niske temperature pa za jakih zima mogu stradati mladi izbojci; brzorastuća vrsta, brzo stvara kolonije; kolonije se mogu razvijati na kamenitim padinama gdje čak i borovice teško uspijevaju; moguće pomlađivanje rezom koje se obavlja sredinom zime; lako se razmnožava; tanka kora na korijenu  i deblu čini ga osjetljivim na oštećenja od košnje i rezanja, pa na mjestu ozljeda tjera mnogo izdanaka; problemi kod uzgoja: lisne i štitaste uši, grinje, rđa, osjetljiv na Verticillium venuće



Položaj: sunčan/polusjenovit

Primjena: soliter; grupna sadnja; privatni vrtovi; sadnja na nagibe; za brzu i efektnu stabilizaciju terena; naturalizirana područja; šumski rub; vjetrozaštitni pojasevi za velike posjede (farme i sl.); kultivari 'Dissecta' i 'Laciniata' češći su u upotrebi kao ukrasne vrste (finije teksture i više nazubljenih listova); korijen i unutarnja kora drva koriste se za pigmentaciju (bogati taninima); privlači ptice i malene sisavce





_______________________________________________________________
Izvori slika:
http://www.mrf-garden.com/?cat=28&page=97
http://www.bastovanstvo.rs/index.php?topic=1054.0
http://www.about-garden.com/ei/en/00698-C1-staghorn-sumac/
Pročitajte više ...

2014/08/17

Aesculus x carnea 'Briotii' (crvenocvjetni kesten)



Porodica: Sapindaceae

Morfološke karakteristike:
  • dimenzije rasta: do 12 m visine i do 8 m širine
  • habitus: listopadno široko razgranato stablo; krošnja je okruglasta, gusta i kompaktna
  • korijen: jako razgranat sa puno vlaknastog korijenja; duboko prodire u tlo
  • stabljika/kora: grane uspravne, donje blago povijene; kora tamno sivo – smeđe boje, gruba, sa blagim vertikalnim brazdama; izbojci debeli, čvrsti, smeđe boje
  • list: nasuprotan, dlanasto sastavljen od 5 do 7 lisaka tamno zelene boje, do 15 cm dužine, naboran, izražene nervature; u jesen žuto – smeđe boje
  • cvijet/cvat: sjajni, crveno – rozi cvjetovi skupljeni u piramidalne, uspravne metlice do 20 cm dužine; cvate tek nakon 8 do 10 godina života
  • plod: malobrojni, okrugli, mesnati, hrapavi i bodljikavi tobolac (manje nego izvorne vrste), do 3 cm promjera, obično sadrži 2 do 3 otrovna oraščića


Cvatnja: kasno proljeće – rano ljeto (svibanj – lipanj)

Uzgojne karakteristike: duboka, humusna, blago kisela do blago alkalna, dobro drenirana tla; ne podnosi teža, glinena i zbijena tla; otporan na niske temperature (do - 30 ºC); otporan na gradsko zagađenje; ponešto otporan na sušu, vjetar i posolicu; spororastuća vrsta; godišnji prirast do 30 cm; maksimalnu veličinu postigne za 20 do 50 godina; hibrid vrsta A. carnea i A. hippocastanum; ne tolerira asfaltne površine u blizini baze i korijena; dobro podnosi orezivanje iako ga ne zahtijeva; niže grane na stablu poželjno je ne orezivati jer kora ima tendenciju pucanja ako je izložena direktnom suncu; otrovna vrsta (progutaju li se, sjemenke mogu uzrokovati teže želučane tegobe); problemi kod uzgoja: štitasta uš divljeg kestena, lisna pjegavost može biti značajan problem, kao i palež listova (smeđe lisne margine) koje se javljaju u uvjetima suše i izloženosti jakom vjetru; ipak manje osjetljiv na gljivična oboljenja od ostalih vrsta i kultivara roda Aesculus



Položaj: sunčan/polusjenovit

Primjena: soliter (za velike travnjake); drvoredno stablo za široke avenije, ceste ili u parkovima; u urbanim sredinama često se izbjegava zbog plodova, velikog lišća koje se dugo raspada, te oboljenja listova što može biti problem; drvo za gustu zasjenu; visoki zasloni; privlači ptice i pčele




________________________________________________________________
Izvori slika:
http://www.meylan.ch/shop/article-aesculus-carnea-127325-A-de.html
http://earthfriendlygardening.wordpress.com/2008/06/06/tree-of-the-month-red-horse-chestnut-aesculus-x-carnea-briotii/
https://plantdatabase.kwantlen.ca/plant/printableSummary/859
http://www.hort.uconn.edu/plants/detail.php?pid=38

Pročitajte više ...

2014/08/15

Ruže: sadnja i njega


SADNJA RUŽA

Vrijeme sadnje

Najbolje vrijeme za sadnju ruža je jesen, kada na granama nema listova, jer se tada razvija korjenov sustav, a vegetacija miruje. Ruže se mogu saditi i na proljeće nakon što prođe opasnost od mraza. U odnosu na jesensku sadnju, proljetna ima dva nedostatka: tlo je još uvijek hladno, što usporava rast korijena, a kad započne rast listova, tlo počinje gubiti vlagu te grm bez zalijevanja propada.

Vrijeme za sadnju ruža ovisi da li sadnica ima goli korijen ili je sadnica kontejnerska (korijen se nalazi u zemlji):
  • Sadnice golog korijena najbolje je saditi neposredno prije ili na početku razdoblja mirovanja, odnosno u kasnu jesen ili početkom zime i to gotovo odmah nakon kupnje.
  • Kontejnerske sadnice se mogu saditi u bilo koje doba godine te ih nije potrebno posaditi odmah nakon kupnje, ako se zalijevaju.


Razmak sadnje

Ruže se sade kao soliteri (pojedinačno) ili u skupine (u gredicama ili kao živica). Kada se sade u skupinama (cik-cak sadnja ako ima više od jednog reda), važni su razmaci sadnje. Razmak sadnje određuje habitus ruže. Ako se ruže posade preblizu jedna drugoj ili nekoj drugoj biljci, otežano je orezivanje i zalijevanje, nema protoka zraka, a to pogoduje nastanku bolesti, kao što su pepelnica i crna pjegavost.

Razmaci sadnje se kreću u rasponu od 30 do 120 cm npr. minijaturne ruže se sade u razmaku od 30 cm, floribunde od 35 cm, čajevke od 30 do 45 cm ili 60 do 90 cm (ovisno o kultivaru).


Priprema tla

Prije sadnje ruža potrebno je pripremiti tlo, odnosno iskopati jamu. Preporučene dimenzije jame za sadnu ruža su 50x50x50 cm. Dimenzije jame mogu biti i manje, ali takve da se u nju smjesti korijenje ili korjenova bala, te da cijepljeno mjesto bude 2,5 cm ispod razine tla. Cijepljeno mjesto se prepoznaje po zadebljanju pri osnovi iz koje izbijaju grane gdje je kultivar bio cijepljen na podlogu. Na dno jame stavlja se mješavina zemlje i gnoja ili komposta.



Priprema sadnica

Prije sadnje sadnice ruža se moraju dobro pregledati te se prikraćuju i uklanjaju oštećeni dijelovi biljke. Prikraćivanje se vrši kod proljetne sadnje i to na način da se izboji prikrate na 3 do 5 pupa (osim izboja ruža penjačica, koji se prikraćuju na 50 do 60 cm iznad tla) i to na 2 do 3 mm iznad pupa, a rez mora biti gladak i ukošen od pupa, kako se sokovi ne bi slijevali po pupu. Kržljavi i suhi izboji se uklanjaju. Sadnicama golog korijena skraćuje se i korijen. Nakon toga uronimo sadnicu s kompletnim korijenom u vodu na nekoliko sati, ali samo ako sadnica ima goli korijen.



Sadnja

Sadnicu smjestiti u sredinu jame, pustiti da korijen visi u jami, cijepljeno mjesto mora biti 2,5 cm ispod razine tla, te popunjavati jamu zemljom dok se sadnica drži u uspravnom položaju. Zemlju oko biljke potisnuti  rukama. Ne preporuča se gaženje oko biljke ili nabijanje zemlje oko korijena. Kad je ~ 2/3 jame ispunjeno zemljom, lagano zalijevati vodom, pazeći pritom da ruža ne ode preduboko u jamu pa ju je stoga potrebno pridržavati dok voda lagano ne popuni sve praznine oko korijena. Sadnica se nagrne ostatkom supstrata, napravi se oko nje mali vijenčić od zemlje radi lakšeg otjecanja vode pod sam korijen i ponovno se zalije.



Postupak sadnje stablašica je isti kao i kod ostalih ruža (osim penjačica), ali se prije postavljanja sadnice u jamu prvo postavlja potporni štap. Štap se postavlja na strani na kojoj puše vjetar. Nakon postavljanja štapa i sadnje sadnice, stabljika se priveže za štap na dva do tri mjesta.

Kod sadnje penjačica pri smještanju sadnice u jamu, koja je udaljena od potpornja (zida i sl.) 45 cm, sadnica se naginje pod kutom od 45°.



NJEGA RUŽA

Gnojidba

Ruže se gnoje organskim ili mineralnim gnojivima. U većim količinama potrebni su dušik (N), fosfor (P) i kalij (K). Osim navedenih glavnih elemenata, ružama su potrebni i kalcij (Ca), magnezij (Mg) te mikroelementi kao što su željezo (Fe), bor (B) i mangan (Mn). Dušik potiče stvaranje veće lisne mase i stabljike te jače tjeranje izboja, fosfor daje biljci čvrstoću, jača korijen i ubrzava cvatnju, a kalij pospješuje otpornost biljke na sušu i bolesti. Ostali navedeni elementi održavaju zelenu boju listova, pospješuju stvaranje pupova (Mg), sprečavaju deformacije (B) te pojačavaju cvatnju. Nedostatak ovih elemenata očituje se promjenama na lišću.

Tek posađene ruže prihranjuju se organskim gnojivom (zreli stajski gnoj, kompost itd.), a nikako ne mineralnim.
Mineralna gnojiva za ruže sadrže malo dušika, a puno fosfora i kalija te se njima gnoji 2 puta godišnje: od 3. do 4. mj. i od 6. do 7. mj. Prva prihrana ruža mineralnim gnojivom formulacije N:P:K=7:14:21 obavlja se nakon proljetnog orezivanja. Završetkom prve cvatnje, nakon što se uklone cvatovi, obavlja se druga prihrana.


Zalijevanje

Zalijevanje je važna mjera u uzgoju ruža. Ruže su vrlo osjetljive na nedostatak vode pa u vrijeme vegetacije i cvatnje treba obilno zalijevati. Idealno vrijeme za zalijevanje je od 5 do 7 sati ujutro ili oko 21 sat navečer. Zalijeva se pod korijen s 5 do 10 litara vode. Treba izbjegavati zalijevanje po lišću kako ne bi izazvali gljivična oboljenja. Također treba izbjegavati zalijevanje u podnevnim satima, kada su temperature visoke, jer to može biti pogubno za biljku.


Rezidba

Rezidba ruža vrši se tri puta godišnje (kod ruža koje cvatu tokom godine više puta, kao čajevke, rezidba se vrši više puta): u proljeće sredinom 3. mj., kada se odstranjuju odumrle, bolesne i smrznute grane, te slabi izboji, a prikraćuju mlade i snažne grane; nakon cvatnje, kada se uklanjaju ocvali cvatovi ruža; te u kasnu jesen prije pojave snijega, kako bi se spriječilo lomljenje grana pod težinom snijega.

Više o rezidbi ruža u slijedećem postu.
  

Zaštita od zime

Pred zimu se preporuča ruže zagrnuti malo većim humkom, koji će ju tijekom zime štititi od mrazeva. Zagrnuti se može i malčem, slamom ili suhim lišćem, ali za koje smo sigurni da je zdravo.


Zaštita od bolesti i štetnika

Najčešće bolesti ruža su pepelnica, crna pjegavost i rđa:

  • Pepelnica (Sphaeroteca pannosa) – gljivično oboljenje koje se javlja već u proljeće, nastupanjem toplijega i vlažnog vremena. Širenju bolesti pogoduje rosa i često variranje temperature zraka. Bolest se najprije javlja na mladim pupovima i vrhovima mladih listova, a izgleda kao bijeli prah. Ako se ne suzbije, u kasnijoj fazi mladice postaju iskrivljene, a lišće zakržlja. Prskanje se provodi preventivno ili kod već prisutne bolesti nekim od sljedećih fungicida: »Saprol-N», «Antracol – BT», «Baycor», «Rubigan», «Bayleton», «Pyrox fluid», itd. Mogu se koristiti i ekološki načini zaštite npr. otopina vode i preslice.

  • Crna pjegavost (Marsonina rosae) – očituje se pojavom crnih mrlja sa žutim rubom na lišću. Izaziva je gljivica, ali razvoju bolesti pogoduje zalijevanje po lišću ruže. Bolest brzo napreduje i uzrokuje opadanje lišća s cijele biljke. Bolesno lišće treba pokupiti sa zemlje i spaliti kako bi se spriječio daljnji razvoj spora i ukorjenjavanje bolesti u vrtu. Najbolji način suzbijanja je preventivno prskanje, isto kao i kod pepelnice. Kad je bolest već prisutna, prskati treba nekim od sljedećih preparata: »Pyrox fluid», «Saprol-N», «Antracol», itd. Preventivna ekološka zaštita je prskanje biljaka otopinom preslice i vode.

  • Hrđa (Phragmidium spp.) – prenosi se vjetrom, a i prezimljuje na otpalom lišću. Pojavljuje se na naličju listova i drvenastim dijelovima biljke kao narančaste nakupine koje kasnije poprime crnu boju. Obično se javlja u srpnju. Za prskanje koristimo fungicide: »Euparen, Dithane M–45», itd. Mogu se koristiti i ekološki načini zaštite npr. otopina vode i preslice.


Postoje razne vrste insekata koji napadaju ruže i uzrokuju štete hraneći se njihovim sokom. Štetnici se suzbijaju tek kad se pojave na biljci, jer ne postoji preventivna zaštita. Uglavnom se nastanjuju na naličju lista pa prašenje insekticidima nije učinkovito, već se biljka treba „okupati“ nekim od sistemika (npr. »Chromgor», «Folimat», «Lebaycid», itd.) ili se mogu koristiti ekološki načini zaštite. Štetnici koji napadaju ruže su ružine ose listarice, lisne ose savijači, ružin cvrčak, a najčešći štetnici su lisne uši, gusjenice i crveni pauk:

  • Ružina lisna uš (Macrosiphum rosae) – najčešći je štetnik ruže. Javlja se u proljeće i ubrzo se stvori kolonija, koja se hrani sišući mlade izboje i pupove, koji se za jakog napada ne otvore. Osim što izravno oslabljuju ružu, izlučuju i mednu rosu na koju se naseljavaju gljive čađavice, čime je umanjena estetska vrijednost ruže. Uspješno se suzbija prskanjem nekim od insekticida ili ekološkim načinom npr. uljem neema, otopinom vode i koprive ili korištenjem prirodnih neprijatelja lisnih ušiju, a to su bubamare i bogomoljke.

  • Crveni pauk – to je sićušan pauk i gotovo da ga je prostim okom nemoguće zamijetiti, ali se na biljci zamjećuje pojava paučine, kao i žutilo te oštećenje listova s donje strane lista. Crveni pauk suzbija se prskanjem akaricidima (npr. »Neuron», «Vertimec», itd.). Mogu se koristiti i ekološki načini zaštite npr. otopina vode i preslice.
  • Gusjenice – ruže najčešće napadaju gusjenice leptira. Hrane se pupoljcima, koje potpuno izjedaju. Ekološki način zaštite je ručno sakupljanje gusjenica. Prirodni neprijatelji gusjenica su ptice,  postavljanjem kućica i hrane mogu se privući u vrt.


 _______________________________________________________________
Izvori slika:
http://www.thegardenglove.com/how-and-when-to-plant-roses/
http://www.rose-gardening-made-easy.com/planting-potted-roses.html
http://www.housegarden.co.nz/plantingtips_roses.html
http://www.springvalleyroses.com/inthegarden/planting.html
http://www.rudisroses.co.za/x-planting-roses.php
http://www.bastovanstvo.rs/index.php?topic=2267.0
http://www.cvijet.info/forum/forum_posts.asp?TID=5030
http://www.agroklub.com/hortikultura/bolesti-i-stetnici-ruze/6850/
http://www.plante-doktor.dk/insektrigeteng.htm
Pročitajte više ...

2014/08/14

Albizia julibrissin (albicija, svileno drvo)



Porodica: Fabaceae/Mimosaceae

Morfološke karakteristike:
  • dimenzije rasta: do 12 m visine, širine do 10 m; promjera debla do 35 cm
  • habitus: listopadno niže stablo široke prozračne krošnje u obliku kišobrana, ravnog vrha
  • korijen: korijenov sustav se razvije do 2 ili 3 puta veličine krošnje, vrlo je razvijen pa se ne preporuča sadnja uz temelje kuća, a može doći i do dizanja popločenih površina i pločnika; korijen ima sposobnost fiksacije dušika
  • stabljika/kora: kora tamno zeleno – siva, glatka u mladosti a starenjem dobiva okomite pruge; grane svijetlosmeđe, prekrivene lenticelama; izbojci glatki, zeleni
  • list: naizmjeničan, tamnozelen, papratastog ili pernatog izgleda (nalik na listove mimoze); dvostruko parno perasto sastavljen, do 45 cm dužine i 25 cm širine, sastavljen od 6 do 12 parova listova, svaki sačinjava do 30 parova lisaka, liske elipsaste, do 1,5 cm duge; noću i kad je oblačno liske se skupljaju i zatvaraju
  • cvijet/cvat: pojedinačni cvjetovi u kiticama na vrhovima izbojaka, do 5 cm promjera, bez latica ali izraženih, pri bazi bijelih i pri vrhu ružičastih prašnika do 3 cm dužine,  podsjećaju na niti svile (ime!); blagog mirisa
  • plod: plosnate smeđe mahune do 20 cm dužine i 2,5 cm širine, sadrže od 5 do 10 ovalnih, svijetlosmeđih sjemenki; dozriju u listopadu, ostaju preko zime na stablu


Cvatnja: početak – kraj ljeta (lipanj – rujan)

Uzgojne karakteristike: nije zahtjevna glede kvalitete tla ali preferira vlažno, kiselo, rastresito, dobro propusno tlo; dobro podnosi sušna razdoblja i alkalna tla; otporna na vjetar i zagađenje zraka; dobro podnosi posolicu; u hladnijim klimatskim zonama preporuča se sadnja u proljeće; najbolje mjesto za sadnju je uz južni zid (zaštita od hladnih sjevernih vjetrova); prvih par godina potrebna je zimska zaštita jutenim vrećama i nagrtanjem debljeg sloja malča u podnožje stabalca jer biljka ne podnosi temperature ispod – 15 ºC; vrlo brzorastuća vrsta, godišnjeg prirasta gotovo 1 m; lako se presađuje i razmnožava; nije dugovječna vrsta; odlično podnosi orezivanje pa se može održavati u formi manjeg stabalca; orezivanje se vrši krajem zime uklanjanjem oštećenih ili neželjenih grana; osjetljiva na snjegolome (slabije grane i deblo) u starijoj dobi; problemi kod uzgoja: cikade (buše stablo i izlučuju suvišnu vodu --> eng. rain tree), Fusarium venuće



Položaj: sunčan/polusjenovit (najbolje cvate na potpuno osunčanom položaju)

Primjena: soliter;  manje grupe; biljka za naglasak; za postizanje tropskog ili primorskog vrta (sadnja oko bazena); stablo za rijetku zasjenu (prozračna krošnja – dozvoljava rast trave u podnožju); prikladna za manje vrtove; sadnja na travnjake; sadnja ispred terasa; urbani parkovi i vrtovi; za prostore oko gradske jezgre; privatne okućnice; kontrola erozije – stabilizacija kliznih terena; u kontinentalnim uvjetima više se primjenjuje kultivar Albizia julibrissin 'Ernest Wilson' (tj. 'Rosea') koji je nešto otporniji na niske temperature i tamno ružičastih je cvjetova; problem može biti stvaranje nereda (opadanje listova, cvjetova i plodova); bonsai vrsta; mediteranska vrsta; privlači leptire, ptice i pčele



________________________________________________________________
Izvori slika:
http://www.cals.ncsu.edu/plantbiology/ncsc/tnc/albizia.htm
http://www.arbolesyarbustos.com/index.php?id=6&lang=en&id_img=3
http://greenhome.org.ua/albiciya-vidy-i-uxod-v-komnatnyx-usloviyax/




Pročitajte više ...

2014/08/03

Sempervivum tectorum (planinska čuvarkuća)


Porodica: Crassulaceae

Morfološke karakteristike:
  • dimenzije rasta: visine do 15 cm, širine do 20 cm
  • habitus: bujna vazdazelena sukulentna trajnica, stvara puzajuće prostirke što prianjaju uz tlo
  • stabljika/kora: kratke stabljike koje se šire kratkim vriježama preko bočnih izdanaka iz kojih nastaju nove rozete
  • list: jezičasti mesnati sivo – zeleni listovi grimiznih vršaka, ponekad intenzivno crveno preliveni, šiljastog vrha, tvore simetrične rozete širine do 8 cm
  • cvijet/cvat: svaka rozeta cvate samo jednom i nakon cvatnje odumire, ali ostavlja brojne nove izdanke; cvjetne stapke dužine do 30 cm i prekrivene ljuskastim listićima nose skupine zvjezdastih crvenkasto – grimiznih cvjetova sa 8 do 16 širećih latica; cvatnja nakon otprilike 3 godine
  • plod: suha folikula zvjezdastog oblika, sadrži brojne sjemenke
Cvatnja: sredina ljeta (srpanj – kolovoz)


Uzgojne karakteristike: šljunčano, pjeskovito ili ilovasto, dobro propusno, neutralno tlo; preferira sušna kamenita staništa; rozeti treba nekoliko godina (najčešće 3) da postigne veličinu u kojoj cvate; otporna na mraz, sušu i zagađenje zraka; dobro raste u sušnim uvjetima; spororastuća vrsta; izdanci koje rozeta potjera prije cvatnje vrlo se lako ukorjenjuju; sukulentna biljka (sposobnost čuvanja vode u mesnatim listovima); nakon cvatnje odumrlu matičnu rozetu potrebno je ukloniti i šupljinu nadopuniti mješavinom šljunka i zemlje; u uvjetima visoke vlage tla može doći do truljenja korijena i baze biljke i može se pojaviti gljivična bolest rđa (uzročnik Endophyllum)

Položaj: sunčan/polusjenovit (na polusjeni tamnije crveno obojani listovi)


Primjena: soliter; grupna sadnja; kamenjara; sipine; suhozid; kosine; alpski staklenici; seoski vrt; miješani obrubi; pjeskoviti nagibi; sadnja u posude




________________________________________________________________________________
Izvori slika:
http://s0.geograph.org.uk/photos/90/86/908647_29511948.jpg
http://www.smith.edu/gardens/bgilib/web/plantImages/Sempervivum-tectorum_6-19-03_526PA-A_1_H.jpg
http://courses.nres.uiuc.edu/hort344/Perennials/Late%20Summer/Late%20Summer%20Pictures/Sempervivum%20tectorum.jpg
http://www.landscape-service.com/plants/fullsize/sempervivumt.jpg
Pročitajte više ...

2014/07/30

GaLaBau 2014., Njemačka - 21. Međunarodni sajam gradskih zelenih površina i otvorenih prostora

GaLaBau je vodeći europski sajam koji prikazuje cijeli spektar proizvoda i usluga iz područja dizajna, izvedbe i održavanja gradskih, zelenih i otvorenih prostora. Sajam će se održati u 12 izložbenih dvorana te u atraktivnom vanjskom prostoru gdje će se prikazivati prezentacije strojeva i alata. Ove godine je asortiman proširen na dječja igrališta i golf terene te uključuje opremu za dječja igrališta, gradsku opremu (klupe, stolovi i sl.), izgradnju i održavanje golf terena.

Sajam se ove godine održava od 17.-20. rujna 2014. godine u Nürnberg-u u Njemačkoj.

Više informacija o sajmu možete pogledati na stranici http://www.galabau-messe.com/en/.




Pročitajte više ...

Pinus nigra (crni bor)



Porodica: Pinaceae

Morfološke karakteristike:
  • dimenzije rasta: do 12 (30) m visine i do 6 (12) m širine; promjera debla do 1,8 m
  • habitus: visoko vazdazeleno stablo najčešće ravnog debla, kod mladih stabala krošnja široko čunjasta, u starijih kišobranasta, gotovo horizontalno zaravnjenog vrha
  • korijen: dobro razvijena korjenova mreža sa žilom srčanicom; korijenje prodire između kamenja i poboljšava uvjete za ostale vrste (nije kompetitivna vrsta)
  • stabljika/kora: kora svijetlosiva do tamnosmeđa, izbrazdana, u starijoj dobi duboko raspucala u nepravilne izdužene ploče; mladi izbojci sivi i grubi s ožiljcima listova
  • list: po 2 igličasta lista zajedno u bjelkastom, oko 1 cm dugom rukavcu; tvrd, tamnozelen, do 16 cm dužine, ravan ili povinut, ušiljenog žućkastog vrha; traje od 3 do 4 godine
  • cvijet/cvat: muški resasti žućkasti cvjetovi oko 2 cm dugi, smješteni pri dnu izbojaka; ženski pojedinačni, češerasti, zelenkastožute boje, smješteni pri vrhu izbojaka
  • plod: sjedeći češer, svijetlosmeđi ili žutosmeđi, sjajan, do 8 cm dužine i do 4 cm širine, češerne ljuske odvojene i u pozadini crne; sjemenke sivosmeđe; češeri dozrijevaju u 3. godini


Cvatnja: kasno proljeće (travanj – svibanj)

Uzgojne karakteristike: preferira duboko, suho do svježe, pjeskovito, šljunkovito ili glinasto tlo neutralne do kisele reakcije, ali može rasti i u alkalnim tlima; dobro uspijeva u relativno plitkim tlima i stjenovitim staništima; dobro podnosi toplinu; otporan je na sušu, vjetar, posolicu i dobro podnosi mraz u gradske uvjete uzgoja; otporan na snjegolome i vjetrolome; umjereno brzog rasta, godišnji prirast je od 30 do 70 cm; dugovječna je vrsta (doživi do 500 godina); lako se presađuje u mladosti, u starijoj dobi potrebno je presađivati zimi (za vrijeme dormancije); orezivanje samo oštećenih ili odumrlih grana; za sprječavanje širenja gljivične bolesti uzrokovane gljivicom Diplodia pinea orezuju se zaražene stabljike u razdoblju od kasnog ljeta do kasne zime, na oko 2,5 cm od ruba oštećenja; problemi kod uzgoja: borove nematode, gusjenice smeđe borove ose piljarice, osjetljiv na snijet vrhova (uzročnik Diplodia pinea)



Položaj: sunčan; svijetli položaji (ne podnosi sjenu – heliofilna vrsta)

Primjena: soliter; u manjim grupama; linijska sadnja (vjetrozaštitni pojasevi); masovna sadnja (šume); u vrtovima i parkovima; za pošumljavanje goleti suhih i kamenitih terena u submediteranskom području ili u blizini industrijskih centara (otpornost na zagađenje); stablo za kontrast (vrlo tamna boja gustih iglica omogućava formiranje efektnih kontrasta); vazdazeleno stablo za urbane prostore; uz ceste, autoputove i obalne pojaseve (podnosi vjetar i posolicu);  visoki zasloni (ne u starijoj dobi jer donji dio debla postaje goli i krošnja postaje kišobranasta); bonsai drvo





_______________________________________________________________________________________
Izvori slika:
http://www.plantsystematics.org/imgs/kcn2/r/Pinaceae_Pinus_nigra_36824.html
http://www.hort.uconn.edu/plants/plantPhotos/pinnig03.jpg
http://www.nrem.iastate.edu/class/for356/species/Pinus_nigra.html
http://artofbonsai.org/galleries/thier.php
Pročitajte više ...

2014/07/23

Cupressus arizonica 'Fastigiata' (stupoliki arizonski čempres)


Porodica: Cupressaceae

Morfološke karakteristike:
  • dimenzije rasta: do 10 m visine i do 3 m širine
  • habitus: kompaktno vazdazeleno niže stablo strogo koničnog oblika krošnje; deblo ravno i uspravno
  • korijen: jak, dobro razvijeno bočno korijenje
  • stabljika/kora: kora u početku glatka, kasnije se ljušti u sivkastim trakama ispod kojih proviruje donji crvenkasti sloj kore; mladi izbojci tanki, smeđecrveni
  • list: ljuskasto aromatično lišće, do 5 mm dužine, plavozelene boje u mladosti, kasnije više zeleno; grančice su zaokružene, spiralne, ne plosnate – daju puni izgled stablu
  • cvijet/cvat: žuti cvjetovi do 5 mm široki, skupljeni u cvatove; obilje žutog polena
  • plod: okruglasti sferični češeri, aromatični, do 3 cm širine, sa 6 do 8 plodnih ljusaka, u početku plavkastozeleni, po dozrijevanju sivosmeđe boje; dozriju nakon 2. godine


Cvatnja: kasna zima – rano proljeće (kraj veljače – ožujak)

Uzgojne karakteristike: nema velikih zahtjeva prema tlom, bitno da nije jako fertilno i da je dobro drenirano – ne podnosi zadržavanje vode; preferira neutralno do blago alkalno tlo, pH od 7 do 8,5; otporniji na hladnoću od običnog čempresa (tolerira do -20 ºC, ali mlade biljke trebaju zaštitu); pogodan za uzgoj dublje u kontinent od običnog čempresa; otporna na sušu, posolicu, onečišćenost zraka i alkalna tla; slabo otporan na vjetar i na plitka kredasta tla; u mladosti raste brže od običnog čempresa; relativno je brzog rasta, za 20 godina dosegne visinu od 7,5 m; ne zahtijeva orezivanje, ali starija stabla se mogu orezati da se zadrži izvorna forma i da se reducira oštećenje od vjetra; orezivanje se obavlja od kraja proljeća do sredine jeseni; kod orezivanja potrebno je izbjegavati rezidbu starijeg drva; otrovna vrsta (doticaj s listovima može izazvati alergijske reakcije)

Položaj: sunčan; položaji zaštićeni od jakog vjetra

Primjena: soliter; grupe; kao fokusna točka; stablo za kontrast (upadljiva boja i tekstura listova); stablo za formalno oblikovanje; za urbane prostore; uski, srednje visoki vazdazeleni zasloni (razmak sadnje 2 m); izvrsna topiary i bonsai vrsta; za manje vrtove; prikladan za mediteranski vrt; sadnja uz prilaze; uzgoj u posudama





___________________________________________________________
Izvori slika:
http://www.havlis.cz/karta_en.php?kytkaid=1020
http://majestictrees.co.uk/tree-shrub/183-cupressus-arizonica-fastigiata
http://www.online-pflanzenversand.de/product_info.php?products_id=1989
http://www.online-pflanzenversand.de/product_info.php?products_id=1988

Pročitajte više ...

2014/06/28

Picea omorika (Pančićeva omorika)


Porodica: Pinaceae

Morfološke karakteristike:
  • dimenzije rasta: do 30 m visine i do 5 m širine (deblo do 0,6 m u promjeru)
  • habitus: usko piramidalno crnogorično čunjasto stablo, sa pravim i vitkim deblom, nalikuje zvoniku
  • stabljika/kora: kora tanka, crvenosmeđa, ljušti se u obliku većih nepravilnih pločica; grane tanke, gornje prema gore usmjerene u luku, srednje horizontalne, donje opuštene, sa uzdignutim vrhovima; mladi izbojci blago dlakavi
  • list: igličast, spiralno poredan, pretežno rombičan, gornja strana tamnozelena i sjajna, donja sa 2 plavičastobijele pruge puči (kao kod jele), tupog vrha, do 2 cm dug
  • cvijet/cvat: muški svijetlocrveni, ženski crvenkastoljubičasti cvjetovi smješteni pri samom vrhu krošnje
  • plod: viseći ljubičasti do ljubičastosmeđi češeri, do 6 cm dugi i do 2 cm široki, dozriju do sjajno smeđe boje, ljuske drvenaste i savitljive


Cvatnja: kasno proljeće (svibanj)

Uzgojne karakteristike: voli lagano kisela do alkalna, propusna tla, nepovoljna su čisto glinena i jako kisela humusna tla; osjetljiva na zbijeno tlo; podnosi vapnenac, mraz i veliku sušu, otporna na zagađenje zraka i štete od snijega zahvaljujući posebnom izgledu krošnje; plitak korijenov sustav; zbog manjka magnezija u tlu iglice postanu svijetložute (može se nadoknaditi dodavanjem gorske soli (MgSO4) u proljeće, 50 - 200 g/biljci, no tada obavezno izbjegavati nakupljanje vlage u tlu); u prirodi raste na malom arealu i endemska je vrsta u Srbiji; vrsta spora rasta (godišnji prirast do 50 cm); problemi kod uzgoja: uš jele sitke (starije iglice dobiju žućkaste mrlje, posmeđe i otpadnu, uzročnik je zelena uš crvenih očiju; kontrola se vrši od studenog, otresanjem nad bijelim papirom, kod jakih napada tretirati kemijskim sredstvima), osjetljiva na smrekovog savijača

 

Položaj: sunčan/polusjenovit

Primjena: soliter; visoka živa ograda koja podnosi pritisak snijega (visina reza  od 1,5 do 3 m, uz sadnju 3 do 4 biljke/m dužine); sadnja u grupama; vazdazeleno stablo za urbane prostore (parkovi, ulice, avenije); pogodna za manje vrtove; biljka u posudi otporna na mraz; zaštita od pogleda; bonsai vrsta; stanište i hrana pticama




_________________________________________________________
Izvori slika:
http://dendro.cnre.vt.edu/dendrology/images/Picea%20omorika/form1.jpg
http://dendro.cnre.vt.edu/dendrology/images/Picea%20omorika/fruit1.jpg
http://dendro.cnre.vt.edu/dendrology/images/Picea%20omorika/bark1.jpg
Pročitajte više ...

2014/06/07

Picea abies (obična smrča, smreka)


Porodica: Pinaceae

Morfološke karakteristike:
  • dimenzije rasta: visine do 50 m, širine do 7 m (promjer debla do 1 m)
  • habitus: visoko crnogorično stablo horizontalno otklonjenih grana i usko stožaste krošnje u mladosti, s vremenom piramidalne, koja završava ušiljenim vrhom
  • korijen: tanjurast, površinski, plitak, bez središnjega korijena s brojnim bočnim korijenjem (pati od vjetroizvala)
  • stabljika/kora: kora tanka, na mladim stablima glatka, sivozelena, u starosti tamnocrvene boje, raspucava se u obliku okruglastih ljusaka; grane pršljenasto raspoređene i većinom sabljasto zakrivljene; izbojci narančastosmeđi i glatki
  • list: igličast, ravnomjerno spiralno raspoređen, pri vrhu ušiljen, do 2,5 cm dug, rombičnog poprečnog presjeka, tamnozelen s lica i naličja, izrastao na izbočenim lisnim ožiljcima (jastučićima)
  • cvijet/cvat: muški cvatovi u obliku sitnih šišarki (nalik češerima, ali mekane) su crvenkasti i do 2 cm dugi, ženske su šišarke u početku uspravne, a poslije oplodnje saviju se prema dolje, purpurnocrvene su boje i do 5 cm duge
  • plod: viseći sjajni valjkasti češeri, prije sazrijevanja pretežno zeleni ili crveni, u stadiju zrenja smeđi, do 18 cm dugi i do 4 cm široki, nakon sazrijevanja i opadanja sjemena i češeri opadaju sa stabla


Cvatnja: sredina – kraj proljeća (travanj – svibanj); zavisno od nadmorske visine

Uzgojne karakteristike: uspijeva na ilovastim, pješčanim i rahlim zemljištima, voli kisela tla bez vapnenca; ne voli nisku relativnu vlagu zraka; iziskuje hladniju i vlažniju klimu; vrsta pogodna za dobivanje biomase; posve otporna; dobro podnosi mraz i orezivanje; vrlo osjetljiva na ljetne suše kada smanjuje prirast; u prvim godinama života raste polagano, a poslije 10. godine raste brže, pri čemu je godišnji prirast do 75 cm; lako se presađuje, čak i odrasla drvca; dobro podnosi orezivanje i formira gustu živu ogradu, orezivanje se vrši se u proljeće (ili jesen – rujan); zelena lisna buha mrkva prezimljuje na smreci, te razne gljivice rđe; problemi kod uzgoja: uš jele sitke (starije iglice dobiju žućkaste mrlje, posmeđe i otpadnu, uzročnik je zelena uš crvenih očiju; kontrola se vrši od studenog, stresanjem nad bijelim papirom, kod jakih napada tretirati kemijskim sredstvima), osjetljiva na crvenog pauka, smrekovog savijača, te kovrčavost lišća smreke (uzročnik uš Aldelges cooleyi)



Položaj: sunčan/polusjenovit

Primjena: soliter (zahtijeva puno prostora za rast; najčešće Božićno drvce u RH); sadnja u grupama; visoke žive ograde (visina reza 1, 5 do 3 m, uz sadnju 3 do 4 biljke na metar dužine); visoki zasloni; vjetrozaštitni pojasevi; visoko drvo za zasjenu; bonsai vrsta; za pošumljavanje ekstremno kiselih staništa (vrištine);  kombinacija sa domaćim vazdazelenim lišćarskim vrstama, crvenim hrastom te ostalim četinjačama; cijenjena kao rezonantno drvo (izrada glazbenih instrumenata); stanište pticama i vjevericama





_____________________________________________________________
Izvori slika:
http://commons.wikimedia.org/wiki/File:Picea_abies.jpg
http://www.panoramio.com/photo/23754314
http://www.hort.uconn.edu/plants/p/picabi/picabi1.html
http://www.hort.uconn.edu/plants/p/picabi/picabi1.html
Pročitajte više ...