Ruže: sadnja i njega

SADNJA RUŽA

Vrijeme sadnje

Najbolje vrijeme za sadnju ruža je jesen, kada na granama nema listova, jer se tada razvija korjenov sustav, a vegetacija miruje. Ruže se mogu saditi i na proljeće nakon što prođe opasnost od mraza. U odnosu na jesensku sadnju, proljetna ima dva nedostatka: tlo je još uvijek hladno, što usporava rast korijena, a kad započne rast listova, tlo počinje gubiti vlagu te grm bez zalijevanja propada.

Vrijeme za sadnju ruža ovisi da li sadnica ima goli korijen ili je sadnica kontejnerska (korijen se nalazi u zemlji):

• Sadnice golog korijena najbolje je saditi neposredno prije ili na početku razdoblja mirovanja, odnosno u kasnu jesen ili početkom zime i to gotovo odmah nakon kupnje.

• Kontejnerske sadnice se mogu saditi u bilo koje doba godine te ih nije potrebno posaditi odmah nakon kupnje, ako se zalijevaju.

Razmak sadnje

Ruže se sade kao soliteri (pojedinačno) ili u skupine (u gredicama ili kao živica). Kada se sade u skupinama (cik-cak sadnja ako ima više od jednog reda), važni su razmaci sadnje. Razmak sadnje određuje habitus ruže. Ako se ruže posade preblizu jedna drugoj ili nekoj drugoj biljci, otežano je orezivanje i zalijevanje, nema protoka zraka, a to pogoduje nastanku bolesti, kao što su pepelnica i crna pjegavost.

Razmaci sadnje se kreću u rasponu od 30 do 120 cm npr. minijaturne ruže se sade u razmaku od 30 cm, floribunde od 35 cm, čajevke od 30 do 45 cm ili 60 do 90 cm (ovisno o kultivaru).


Priprema tla

Prije sadnje ruža potrebno je pripremiti tlo, odnosno iskopati jamu. Preporučene dimenzije jame za sadnu ruža su 50x50x50 cm. Dimenzije jame mogu biti i manje, ali takve da se u nju smjesti korijenje ili korjenova bala, te da cijepljeno mjesto bude 2,5 cm ispod razine tla. Cijepljeno mjesto se prepoznaje po zadebljanju pri osnovi iz koje izbijaju grane gdje je kultivar bio cijepljen na podlogu. Na dno jame stavlja se mješavina zemlje i gnoja ili komposta.

Priprema sadnica

Prije sadnje sadnice ruža se moraju dobro pregledati te se prikraćuju i uklanjaju oštećeni dijelovi biljke. Prikraćivanje se vrši kod proljetne sadnje i to na način da se izboji prikrate na 3 do 5 pupa (osim izboja ruža penjačica, koji se prikraćuju na 50 do 60 cm iznad tla) i to na 2 do 3 mm iznad pupa, a rez mora biti gladak i ukošen od pupa, kako se sokovi ne bi slijevali po pupu. Kržljavi i suhi izboji se uklanjaju. Sadnicama golog korijena skraćuje se i korijen. Nakon toga uronimo sadnicu s kompletnim korijenom u vodu na nekoliko sati, ali samo ako sadnica ima goli korijen.

Sadnja

Sadnicu smjestiti u sredinu jame, pustiti da korijen visi u jami, cijepljeno mjesto mora biti 2,5 cm ispod razine tla, te popunjavati jamu zemljom dok se sadnica drži u uspravnom položaju. Zemlju oko biljke potisnuti  rukama. Ne preporuča se gaženje oko biljke ili nabijanje zemlje oko korijena. Kad je ~ 2/3 jame ispunjeno zemljom, lagano zalijevati vodom, pazeći pritom da ruža ne ode preduboko u jamu pa ju je stoga potrebno pridržavati dok voda lagano ne popuni sve praznine oko korijena. Sadnica se nagrne ostatkom supstrata, napravi se oko nje mali vijenčić od zemlje radi lakšeg otjecanja vode pod sam korijen i ponovno se zalije.

Postupak sadnje stablašica je isti kao i kod ostalih ruža (osim penjačica), ali se prije postavljanja sadnice u jamu prvo postavlja potporni štap. Štap se postavlja na strani na kojoj puše vjetar. Nakon postavljanja štapa i sadnje sadnice, stabljika se priveže za štap na dva do tri mjesta.

Kod sadnje penjačica pri smještanju sadnice u jamu, koja je udaljena od potpornja (zida i sl.) 45 cm, sadnica se naginje pod kutom od 45°.

NJEGA RUŽA

Gnojidba

Ruže se gnoje organskim ili mineralnim gnojivima. U većim količinama potrebni su dušik (N), fosfor (P) i kalij (K). Osim navedenih glavnih elemenata, ružama su potrebni i kalcij (Ca), magnezij (Mg) te mikroelementi kao što su željezo (Fe), bor (B) i mangan (Mn). Dušik potiče stvaranje veće lisne mase i stabljike te jače tjeranje izboja, fosfor daje biljci čvrstoću, jača korijen i ubrzava cvatnju, a kalij pospješuje otpornost biljke na sušu i bolesti. Ostali navedeni elementi održavaju zelenu boju listova, pospješuju stvaranje pupova (Mg), sprečavaju deformacije (B) te pojačavaju cvatnju. Nedostatak ovih elemenata očituje se promjenama na lišću.

Tek posađene ruže prihranjuju se organskim gnojivom (zreli stajski gnoj, kompost itd.), a nikako ne mineralnim.

Mineralna gnojiva za ruže sadrže malo dušika, a puno fosfora i kalija te se njima gnoji 2 puta godišnje: od 3. do 4. mj. i od 6. do 7. mj. Prva prihrana ruža mineralnim gnojivom formulacije N:P:K=7:14:21 obavlja se nakon proljetnog orezivanja. Završetkom prve cvatnje, nakon što se uklone cvatovi, obavlja se druga prihrana.

Zalijevanje

Zalijevanje je važna mjera u uzgoju ruža. Ruže su vrlo osjetljive na nedostatak vode pa u vrijeme vegetacije i cvatnje treba obilno zalijevati. Idealno vrijeme za zalijevanje je od 5 do 7 sati ujutro ili oko 21 sat navečer. Zalijeva se pod korijen s 5 do 10 litara vode. Treba izbjegavati zalijevanje po lišću kako ne bi izazvali gljivična oboljenja. Također treba izbjegavati zalijevanje u podnevnim satima, kada su temperature visoke, jer to može biti pogubno za biljku.


Rezidba

Rezidba ruža vrši se tri puta godišnje (kod ruža koje cvatu tokom godine više puta, kao čajevke, rezidba se vrši više puta): u proljeće sredinom 3. mj., kada se odstranjuju odumrle, bolesne i smrznute grane, te slabi izboji, a prikraćuju mlade i snažne grane; nakon cvatnje, kada se uklanjaju ocvali cvatovi ruža; te u kasnu jesen prije pojave snijega, kako bi se spriječilo lomljenje grana pod težinom snijega.

Više o rezidbi ruža u slijedećem postu.
  

Zaštita od zime

Pred zimu se preporuča ruže zagrnuti malo većim humkom, koji će ju tijekom zime štititi od mrazeva. Zagrnuti se može i malčem, slamom ili suhim lišćem, ali za koje smo sigurni da je zdravo.


Zaštita od bolesti i štetnika

Najčešće bolesti ruža su pepelnica, crna pjegavost i rđa:

• Pepelnica (Sphaeroteca pannosa) – gljivično oboljenje koje se javlja već u proljeće, nastupanjem toplijega i vlažnog vremena. Širenju bolesti pogoduje rosa i često variranje temperature zraka. Bolest se najprije javlja na mladim pupovima i vrhovima mladih listova, a izgleda kao bijeli prah. Ako se ne suzbije, u kasnijoj fazi mladice postaju iskrivljene, a lišće zakržlja. Prskanje se provodi preventivno ili kod već prisutne bolesti nekim od sljedećih fungicida: »Saprol-N», «Antracol – BT», «Baycor», «Rubigan», «Bayleton», «Pyrox fluid», itd. Mogu se koristiti i ekološki načini zaštite npr. otopina vode i preslice.

• Crna pjegavost (Marsonina rosae) – očituje se pojavom crnih mrlja sa žutim rubom na lišću. Izaziva je gljivica, ali razvoju bolesti pogoduje zalijevanje po lišću ruže. Bolest brzo napreduje i uzrokuje opadanje lišća s cijele biljke. Bolesno lišće treba pokupiti sa zemlje i spaliti kako bi se spriječio daljnji razvoj spora i ukorjenjavanje bolesti u vrtu. Najbolji način suzbijanja je preventivno prskanje, isto kao i kod pepelnice. Kad je bolest već prisutna, prskati treba nekim od sljedećih preparata: »Pyrox fluid», «Saprol-N», «Antracol», itd. Preventivna ekološka zaštita je prskanje biljaka otopinom preslice i vode.

• Hrđa (Phragmidium spp.) – prenosi se vjetrom, a i prezimljuje na otpalom lišću. Pojavljuje se na naličju listova i drvenastim dijelovima biljke kao narančaste nakupine koje kasnije poprime crnu boju. Obično se javlja u srpnju. Za prskanje koristimo fungicide: »Euparen, Dithane M–45», itd. Mogu se koristiti i ekološki načini zaštite npr. otopina vode i preslice.

Postoje razne vrste insekata koji napadaju ruže i uzrokuju štete hraneći se njihovim sokom. Štetnici se suzbijaju tek kad se pojave na biljci, jer ne postoji preventivna zaštita. Uglavnom se nastanjuju na naličju lista pa prašenje insekticidima nije učinkovito, već se biljka treba „okupati“ nekim od sistemika (npr. »Chromgor», «Folimat», «Lebaycid», itd.) ili se mogu koristiti ekološki načini zaštite. Štetnici koji napadaju ruže su ružine ose listarice, lisne ose savijači, ružin cvrčak, a najčešći štetnici su lisne uši, gusjenice i crveni pauk:

• Ružina lisna uš (Macrosiphum rosae) – najčešći je štetnik ruže. Javlja se u proljeće i ubrzo se stvori kolonija, koja se hrani sišući mlade izboje i pupove, koji se za jakog napada ne otvore. Osim što izravno oslabljuju ružu, izlučuju i mednu rosu na koju se naseljavaju gljive čađavice, čime je umanjena estetska vrijednost ruže. Uspješno se suzbija prskanjem nekim od insekticida ili ekološkim načinom npr. uljem neema, otopinom vode i koprive ili korištenjem prirodnih neprijatelja lisnih ušiju, a to su bubamare i bogomoljke.

• Crveni pauk – to je sićušan pauk i gotovo da ga je prostim okom nemoguće zamijetiti, ali se na biljci zamjećuje pojava paučine, kao i žutilo te oštećenje listova s donje strane lista. Crveni pauk suzbija se prskanjem akaricidima (npr. »Neuron», «Vertimec», itd.). Mogu se koristiti i ekološki načini zaštite npr. otopina vode i preslice.

• Gusjenice – ruže najčešće napadaju gusjenice leptira. Hrane se pupoljcima, koje potpuno izjedaju. Ekološki način zaštite je ručno sakupljanje gusjenica. Prirodni neprijatelji gusjenica su ptice,  postavljanjem kućica i hrane mogu se privući u vrt.

 _______________________________________________________________
Izvori slika:
http://www.thegardenglove.com/how-and-when-to-plant-roses/
http://www.rose-gardening-made-easy.com/planting-potted-roses.html
http://www.housegarden.co.nz/plantingtips_roses.html
http://www.springvalleyroses.com/inthegarden/planting.html
http://www.rudisroses.co.za/x-planting-roses.php
http://www.bastovanstvo.rs/index.php?topic=2267.0
http://www.cvijet.info/forum/forum_posts.asp?TID=5030
http://www.agroklub.com/hortikultura/bolesti-i-stetnici-ruze/6850/
http://www.plante-doktor.dk/insektrigeteng.htm