Australski stribor vratio se u Hrvatsku!

Od 13. svibnja 2014., u dendrološkoj zbirci Botaničkog vrta Biološkog odsjeka PMF-a u Zagrebu, nalazi se jedna od najslavnijih biljaka današnjice – australski stribor (Wollemia nobilis). Jučer je bilo predstavljanje te najnovije vrijedne 'akvizicije' Botaničkog vrta, kojeg se posadilo na samu 20. godišnjicu njegova otkrića nedaleko Sydney-a u Australiji, te u čast 125. rođendana Vrta.

U izložbenom paviljonu održano je predavanje o ovoj zanimljivoj vrsti prahistorijske golosjemenjače te je mlada biljka, posađena u arboretumu, predstavljena javnosti. Mladi stribor je posađen u blizini maklure kod jezeraca s mostićem i zaštićen je kavezom. U Hrvatsku su stigla 4 primjerka stribora, jedan je posađen u botaničkom vrtu, dva su u posudama od kojih će jedan služiti za razmnožavanje, a jedan je na tajnoj lokaciji. Ovi  stribori su prvi javno dostupni primjerci u Zagrebu, a nakon devastacije biljke u Zadru, i jedini javni primjerci u Hrvatskoj.

Australski stribor koji se nalazio u Zadru bio je donacija australske vlade, a posađen je prije 8 godina u perivoju Vladimina Nazora. Time se Zadar svrstao u red rijetkih gradova u Europi, a jedini u Hrvatskoj, kojemu je bila omogućena globalna zaštita ugroženih vrsta drveća i uloga u opstanku biljne raznolikosti na Zemlji. Biljka se nalazila u kavezu, te se to smatralo dovoljnom mjerom da se spriječi bilo kakva devastacija, no to nije spriječilo vandale da je unište. Tako je australski stribor uvenuo i sa njime je nestala i zadnja nada za spas ove vrste u Hrvatskoj.

No, ne zadugo. Nabava i sadnja australskog stribora u Zagrebu znakovito se uklopila u 4. Tjedan Botaničkih vrtova i arboretuma Hrvatske, koji se održava od 12. do 18. svibnja. Svečano otvaranje ove manifestacije bilo je u ponedjeljak, 12. svibnja u Botaničkom vrtu Biološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Sva događanja su u potpunosti besplatna, uz prethodne predbilježbe na adresama pojedinačnih vrtova i arboretuma. Pojedinačni programi događanja i detaljne informacije možete pronaći na stranicama Hrvatskog botaničkog društva (http://www.hbod.hr) i sudionika ove manifestacije.

Australski stribor je jedna od najstarijih i najrjeđih živućih vrsta, a pronađen je 1994. oko 200 km zapadno od Sydneya u nacionalnom parku Wollemia. Pronašao ga je David Noble, zaposlenik tog australskog nacionalnog parka. Probijanjem kroz gusto raslinje otkrio je na području dubokih kanjona skupinu njemu nepoznatih i zanimljivih stabala. Iako David Noble nije niti biolog niti šumar pretpostavio je da se radi, kako je rekao, o nečemu što vrijedi istraživanja. I, imao je pravo. Do tada je ovo drvo bilo poznato samo kao fosilni ostatak, a kasnije je pronađeno nešto manje od 100 živih i zdravih primjeraka. Mnogi su znanstvenici ovaj događaj opisali kao jedan od najdramatičnijih povrataka u život u povijesti prirode.
  

Stribor je ime dobio po mjestu na kojem je nađen i po svom pronalazaču (Wollemia nobilis). Ova vrsta je pod posebnom zaštitom australske vlade, a mjesto pronalaska je tajno čak i za botaničare koji ga proučavaju. Ova izuzetna vrsta naraste i do 40 metara u visinu. Mlade iglice su joj svjetlozelene boje i čine veliki kontrast izrazito tamnozelenim prošlogodišnjim iglicama. Kora je vrlo neobična i ima tamnosmeđe izbočine koje podsjećaju na čokoladu s mjehurićima. Skupina od 100 stabala pronađena je u neprohodnim strmim klancima kišnih šuma, na lagano kiselim tlima. Podnosi temperature od -5 do +45 ᵒC, no pokušaji sadnje u Japanu i SAD-u pokazali su da može preživjeti i temperature do -12 ᵒC.

Najstariji fosil ovog drveta star je oko 90 milijuna godina, no vjeruje se da je ova vrsta postojala i u doba jure, prije 200 milijuna godina. Do godine otkrića, 1994. smatralo se da je izumrla prije 2 milijuna godina. Pronalazak ove vrste ekvivalentan je pronalasku živog dinosaura. Znanstvenici naglašavaju da je nevjerojatno kako je ijedna vrsta mogla preživjeti razdvajanje ploča (kontinenata), ledeno doba i nevjerojatne klimatske promjene. Pronađena skupina stabala genetski se nimalo ne razlikuje. Uzrok toga je izoliranost koja traje više od milijun godina.

  

Lokacija na kojoj se Wollemia nobilis nalazi jedna je od najstrože čuvanih tajni. Samo nekoliko znanstvenika vidjelo je ovo drvo u njegovom prirodnom staništu, no i tih nekoliko sretnika dovezeno je zavezanih očiju helikopterom do mjesta pronalaska. Prije približavanja populaciji stabala znanstvenici moraju presvući odjeću kako na njoj ne bi unjeli sjeme ili bolest koja za ovo područje nije autohtona. Razlog tako strogim mjerama je izrazito osjetljiv ekosustav ovog područja koji bi čovjek mogao vrlo lako poremetiti. Iz tih razloga osnovana je organizacija „Wollemi pine International“, koja ima zadatak spriječiti ljudsko upletanje u razvoj ove vrste na njenom prirodnom staništu, a u isto vrijeme uzgaja kultivirane jedinke koje prodaje diljem svijeta u svrhu povećavanja šansi za daljnje preživljavanje ove vrste.

Nadamo se da će stabalca stribora preživjeti u našem Botaničkom vrtu, te da ga neće zadesiti ista sudbina kao onog u Zadru. Suosjećajmo sa biljem, jer ona su važan dio našeg životnog prostora!


________________________________________________________________________________
Izvori slika:
https://fbcdn-sphotos-h-a.akamaihd.net/hphotos-ak-prn1/t1.0-9/1238300_742786139107004_7240051466631227201_n.jpg
https://scontent-a-mxp.xx.fbcdn.net/hphotos-frc3/t1.0-9/10308203_742786295773655_1122103621227169332_n.jpg
http://imgs.idnes.cz/k2/A060407_TOM_STROM_DAVID_6V_V.JPG
http://www.wollemipine.co.uk/acatalog/HarlowCarr260406.jpg
http://www.wollemipine.co.uk/acatalog/WollemiMaturity20100512a.jpg